Trudiš se biti dobra. Želiš ugoditi, dati osobi ono što vidiš da joj treba. Bitno ti je da ona bude sretna i zadovoljna. Ispunjavaš sve dogovore, držiš riječ, ideš i korak dalje – pomažeš čak i kad ti je teško, kad si imala na umu druge planove. Reklo bi se da si vjerna kao pas.
A onda, nakon nekog vremena, primijetiš nešto čudno: što si ti bolja prema toj osobi, ona i dalje zahtjevna, ne staje. Zahvali ti, ali nakon nekog vremena hoće još tvoje pomoći. Ona primjećuje tvoj trud, ali kao da ga ne cijeni kako ti smatraš da bi to trebala – iako joj nisi ni rekla kako bi htjela da to izgleda. Negdje u tebi čuči ideja i nada da ona zna kako bi to trebalo izgledati. Da nekako i ona tebi olakša.
Primjer:
Javi ti se šef da je dobio jedan projekt koji treba hitno dovršiti do ponedjeljka. Danas je četvrtak. A u subotu si planirala otići na planinarenje jer su rekli da će napokon biti sunčan vikend.
U prvom trenutku osjetiš nelagodu. Znaš da će to značiti raditi navečer i vjerojatno dio vikenda. U glavi ti na sekundu prođe misao: „Ali ja sam već imala plan.“
Onda odmah dođe druga: „Ma dobro, snaći ću se.“
Kažeš šefu da ćeš pokušati.
Sljedećih nekoliko dana daješ sve od sebe. Ostaješ duže na poslu, dio stvari nosiš kući, a u subotu otkazuješ planinarenje kako bi dovršila projekt.
U ponedjeljak šef pogleda što si napravila i kaže kratko: „Super, hvala.“ I već prelazi na sljedeću temu.
Nekoliko tjedana kasnije pojavi se novi hitan zadatak. I opet se nekako podrazumijeva da ćeš ti uskočiti.
A negdje u tebi počinje se pojavljivati misao kao da se tvoj trud podrazumijeva. Kao da ljudi vide da ćeš uskočiti pa više ni ne pitaju možeš li, već samo preusmjeravaju zadatke na tebe.
S jedne strane želiš biti osoba na koju se može računati.
A s druge strane počinješ se pitati:
Zašto imam osjećaj da što sam ja bolja prema drugima, to oni više očekuju od mene?
A zapravo se radi o tome da ljudi počnu očekivati od tebe ono što si na početku sama ponudila i što u konačnici i dalje nudiš – želju i potrebu da budeš uvijek dostupna jer „nikad ne znaš kad će pomoć tebi trebati“.
Zašto to nije dobro?
Na prvi pogled može izgledati kao da si ti u ulozi Spasitelja – ona koja pomaže, razumije i daje više od drugih. Međutim, u pozadini takvog ponašanja često stoji prekrivena pozicija Žrtve.
Žrtva sebe ne mora nužno otvoreno pokazivati kao slabu ili bespomoćnu osobu. Vrlo često se ona skriva upravo iza pretjerane brige za druge. Umjesto da jasno kaže što joj treba, ona pokušava svoje potrebe zadovoljiti indirektno – kroz pomaganje, ugađanje i spašavanje drugih ljudi.
U toj dinamici uloga Spasitelja zapravo postaje obrana.
Ako sam ja ta koja daje, koja se trudi i koja uvijek može pomoći – tada se ne moram suočiti s vlastitim osjećajem bespomoćnosti, praznine ili potrebom da i meni netko bude podrška.
Kada jedna osoba stalno spašava, druga osoba vrlo lako preuzima suprotnu poziciju – postaje sve zahtjevnija, pasivnija ili nezadovoljnija. Ne nužno zato što je sebična ili loša, nego zato što odnos počinje funkcionirati unutar te dinamike.
Tako nastaje začarani krug:
što više daješ, to se više očekuje od tebe.
Što više pokušavaš olakšati drugoj osobi, to ona ima manje razloga da sama preuzme odgovornost.
Zato se često pojavljuje osjećaj i misao koji mnogi ljudi u ovoj ulozi prepoznaju kao:
“Što sam ja bolja prema drugima, oni su gori prema meni.”
U stvarnosti se ne radi o tome da dobrota ne vrijedi. Radi se o tome da spašavanje iz skrivene pozicije Žrtve ne stvara ravnotežu u odnosu.
U takvom obrascu osoba često počinje doživljavati sebe kao nekoga tko daje puno, a zauzvrat dobiva premalo. Pojavljuju se ljutnja, razočaranje i samosažaljenje – osjećaj da se trud ne vidi i ne cijeni.
A zapravo se u pozadini cijelog odnosa nalazi nešto puno jednostavnije i puno teže za izgovoriti: potreba da i netko drugi vidi, razumije i podrži tebe. Ako si se u ovome barem malo prepoznala, možda se pitaš kako uopće primijetiti da se takav obrazac događa i u tvom odnosu. U nastavku nauči kako.
Kako prepoznati događa li ti se ovakav obrazac?
Često je teško primijetiti dok si usred odnosa s nekim što ti se događa, što radiš ti, a što druga osoba. Ali kada bi malo zastala i promatrala, možda bi primijetila da se tvoji obrasci u odnosima često ponavljaju. Ponekad s istom osobom, a ponekad s različitim ljudima, ali na vrlo sličan način.
Ako želiš bolje razumjeti događa li ti se ovakav obrazac, prisjeti se odnosa s jednom osobom u kojem se često osjećaš iscrpljeno, neviđeno ili razočarano. Razmisli o tom odnosu i pokušaj odgovoriti na sljedeća pitanja:
- Što mi se u ovom odnosu stalno iznova događa?
Koja se situacija ili osjećaj ponavlja? - Kako taj obrazac obično započne?
Što se dogodi na početku? Tko napravi prvi korak i kako? - Što se događa nakon toga?
Kako se situacija dalje razvija? Što ja radim, a što radi druga osoba? - Koju skrivenu poruku možda šaljem drugoj osobi?
Na primjer: „Trebaš me“, „Računaj na mene“, „Ja ću to riješiti za tebe“, „Nemoj me napustiti“. - Koju skrivenu poruku misliš da druga osoba šalje tebi?
Na primjer: „Trebaš mi pomoći“, „Ti si odgovorna“, „Nikad nije dovoljno“. - Kako ova situacija obično završava?
Što se dogodi na kraju tog obrasca? - Kako se tada osjećaš?
(npr. iscrpljeno, ljuto, razočarano, iskorišteno, tužno…) - Kako misliš da se druga osoba osjeća?
Kad jednom počneš vidjeti svoje obrasce, tada prvi put dobivaš mogućnost da ih promijeniš. I to je čar rada na sebi. Izlazak iz bespomoćnosti jer vidiš da imaš drugačije izbore. I onda je samo sljedeće pitanje što ćeš s time – igrati po starom ili se odvažiti na novo. 😊
Meni je nekako draže planinarenje 😛