Često od raznih biznis mentora čujem rečenice kojima publici komuniciraju ovu poruku. U vjerojatno najboljoj namjeri kako bi potaknuli klijenta da ga motiviraju na promjenu, nesvjesno šalju poruku „Ako ne uspiješ to što sam ja uspjela, znači da nisi dovoljno dobra.“
Općenito smo društvo s tim sindromom „Nisam dovoljno dobra“, gdje osobe imaju nisku vrijednost samopoštovanja. Većina ljudi i želi da im bude bolje i drugačije. Ponekad do te mjere da klikču i kupuju programe samo kako bi osjetili olakšanje, uspjeh kojeg živi i ta osoba od koje su kupili.
No, onda mali broj ljudi ostvari ono o čemu ti mentori govore. Zašto je tome tako?
Kapacitet, životno iskustvo, proživljene traume su kod svake osobe drugačije. Pa na temelju njih se osoba bori i živi kroz život. Nije da osoba ne želi bolje, nego je trenutno toliko teško i preplavljujuće da ne može dalje. Poruke koje dobiva ju tjeraju da bude bolja, snažnija, veća, ali emocionalni svijet nije spreman i usklađen da to postigne. I onda se osoba povlači, potvrđuje si da „veliki snovi“ nisu za nju, da njoj nikad ništa ne ide u životu, da se već toliko do sad propatila da joj ne treba još i ovo, da nije dovoljno dobra. Pa nakon kupljenog entuzijazma odustaje, odlaže za neka druga vremena, uvjerava se da joj je suđeno da joj bude tako teško i nemoguće.
Pričam ovo i iz jednog vlastitog iskustva.
Ulazila sam u prostorije gdje su žene razvaljivale, bile glasne, postizale čuda.
A meni nije išlo.
Jako sam htjela biti jedna od njih, no emocionalni dio me blokirao. Nisam ih mogla pratiti. Ono što mi je pomoglo je jačanje vlastite vrijednosti kroz osobnu psihoterapiju. Tek dok sam izgradila kapacitet da mogu voditi sebe, držat se svog obećanja, biti dosljedna, dok sam skupila dovoljno iskustva u terapiji i dokaza da vrijedim i da sam moćna, mogla sam aktivno ući u grupne prostorije. Kad spominjem grupne prostorije, tu ne mislim na grupne terapije, već na prostore gdje se unutar programa okuplja veliki broj osoba.
Ovim ti samo želim reći da se zaštitiš. Zatrpanost prevelikom količinom informacija i bivanje u prostorima gdje nisi viđena može biti štetno za tvoje mentalno zdravlje. Slažem se da je tvoja odgovornost tražiti za sebe, no ako nemaš razvijeno debelo samopoštovanje, vlastitih dokaza da možeš i osjećaš se sigurno, bit će teško tu odgovornost “traženja za sebe” aktivirati. Prije će ti ostaviti negativne posljedice.
Kreni s terapijskim radom. To je mjesto gdje krećeš postajati žena koja se osjeća snažno, moćno, koja si daje dozvole i mijenja sve što želi.
Nađi osobu koja će te direktnim radom voditi, mijenjati uvjerenja, osnaživati te. Bila to ja ili netko drugi, kreni s ovim. Ako si se već odvažila na promjene, najtopliji savjet je da kreneš individualno, a onda se upisuješ na grupne programe. Jer grupni programi s velikim brojem ljudi samo će ti dodavati ulje na vatru. Ostat ćeš neprimijećena, razočarana i samu sebe ćeš uvjeravati da si nešto dobila, a to će biti nedovoljno u odnosu na ono što bi dobila da kreneš s individualiziranim pristupom.
Dokazano je da se mijenjamo i rastemo u odnosima, a u velikim grupnim prostorijama odnosa baš i nema. A ako nema odnosa, nema ni nekih promjena.
Biraj pametno za sebe.